KulturaVestiZaječar info

TRADICIONALNA MUZIKA JE DEO ŽIVOTA MILANA DUCIĆA

MLADOST I LJUBAV PREMA TRADICIONALNOJ UMETNOSTI DOVODE DO USPEHA

Prava je retkost u današnje vreme naići na mladog čoveka zainteresovanog za sviranje na instrumentima koji čuvaju vekovnu tradiciju, srpske običaje, kulturu i istoriju. A kad se spoje mladost, ljubav i ovakvi instrumenti uspeh je zagarantovan. Dvadesetogodišnji Milan Ducić iz Zaječara, koji studira na Plovdivskom univerzitetu u Bugarskoj odsek muzika, svira kaval, duduk i gajde. Milan je do sad osvojio brojne nagrade na raznim festivalima i imao značajne nastupe, kao na Kolarcu u Beogradu, ali kako kaže, poenta nije takmičenje nego okupljanje izvođača i razmenjivanje iskustava.

A da zavoli ovu vrstu muzike doprineo je njegov otac Perislav Ducić, predsednik Centra za tradicionalne umetnosti ,,Koreni“ iz Zaječara.

-Interesovanje za tradiciju je počelo od malih nogu, jer mi se otac dugo bavi folklorom pa sam ja pored njega prvo počeo da igram. A onda je počela da se razvija interesovanje i ljubav prema tradiciji. Oko 12-te godine sam počeo da izvodim i muziku koju slušam i toliko volim, a na očev predlog sam počeo da sviram kavale, jer je to interesantan instrument sa mnogo mogućnosti. A nakon toga sam počeo da se interesujem i za neke druge instrumente. Preko poznatog muzičara, a našeg Zaječarca Bokana Stankovića, sam se upoznao i zavoleo gajde, jer je on neko ko to radi sa velikom ljubavlju i tu ljubav ume i da prenese. A tada je nastupio period kada sam počeo da razmišljam o muzici koju izvodim, posebno o onoj iz istočne Srbije. Malo broj ljudi se time bavi, a to je jedna široka oblast, a toliko toga interesantnog ima, kaže Milan.
Mladi se malo interesuju za ovakvu vrstu muzike.

-Problem je što su mladi na neki način neinformisani o toj vrsti muzike, njenim vrednostima. To nije mladima toliko dostupno i prezentirano u dovoljnoj meri. A ja se trudim da to prezentujem svima, pre svega mladima, dodaje Milan.

Njegovo interesovanje ipak je najveće za kavale, nekada instrument koji su svirali pastiri, a koji sada ipak odoleva vremenu i savremenim tehnologijama.Uz zvuke kavala, koji pripada grupi najstarijih duvačkih muzičkih instrumenata, nekada su se okupljali pastiri, završavali radovi u polju i čuvale ovce. On je imao veliki značaj i važan položaj u životu srpskog naroda u južnim krajevima. Predstave muzičara na freskama srednjovekovnih manastira i crkava ovog dela Balkana, ukazaju na to da kaval datira iz srednjeg veka. Na strani gde se svira postoji zaoštren brid koji omogućava lakše dobijanje tona. Ton se dobija tek kada se kaval drži priljubljen uz usne polupoprečno, odnosno po uglom od približno 45 stepeni, a svirač duva pravo. Arhaičan način izrade, još jedan je svedok dugačke istorije i tradicije kavala. Reč je o šupljoj drvenoj cevi otvorenoj sa obe strane, dužine između 65 i 90 centimetara. Ovaj neobičan pastirski instrument izrađuje se od jasena, drena, zove, a u novije vreme, i od plastike i metala. U srpskoj muzičkoj tradiciji, kaval je najzastupljeniji u južnoj Srbiji – na Kosovu, kao i u jugoistočnoj i istočnoj Srbiji. Vremenom je interesovanje za bavljenje stočarstvom zamiralo, što se negativno odrazilo na sviranje na kavalu. Ipak, umilan zvuk tradicionalnog srpskog instrumenta i dalje nije iščezao.
Ne treba pri tom zaboraviti da je kaval pre svega sastavni deo folklorne tradicije našeg naroda, kao i mnogih drugih u okruženju i mimo njega. Kaval je zapravo vrlo široko rasprostranjen instrument. Prisutan je u Turskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji, Albaniji, Rumuniji, Moldaviji i drugim zemljama.

-O ovom instrumentu može mnogo da se priča. On ne pripada ni jednom narodu. Neki izvori tvrde da je to bliskoistočni instrument, čak neki izvori tvrde da on potiče iz drevnog Egipta i da se koristio u rituane svrhe, kao i većina instrumenata. On dolazi i na naše protore, a imamo ga i u lokalnoj varijanti ovde u okolini Zaječara u vidu cevare, koji je nešto između kavala i duduka. Kavale ne može da se veže samo za jednu kulturu, ima ga u Makedoniji gde ga prave i sviraju na svoj način, u Bugarskoj i kod nas na neki drugi način. Ovaj instrument je na prvi pogled jednostavan ali on krije mnogo tajni i ima brojne mogućnosti, što mnogo zavisi od izvođača. Univerzalan je ne samo po pripadnosti narodima već i po stilovima muzike. Na kavale se može svirati i džez muzika, klasična muzika, rok, a preko raznih pojačala i neke modern muzike. On može da zameni flautu, ali flauta ne može da zameni kavale koji ima karakterističan zvuk, topao, mek. Makedonci kažu meden kaval jer on može da svira tvrdo ali i vrlo meko. Ja uglavnom izvodim folklornu muziku, ali sam se oprobao i u nekim novim verzijama nove muzike, kaže Milan.

Veliku zahvalnost za odnos i ljubav prema ovom instrument ovaj mladić duguje Milošu Jakovljeviću, diplomiranom etnologu koji svira sa Balkanopolisom i Slobodanom Trkuljom. Veliki uticaj imao je i njegov sadašnji profesor Vladimir Veličkov koji je mu pokazao koliko kavale može, ali i mnogi drugi.

-Postoje škole za kavale, udžbenici, ali je jako bitno da se uči od majstora. Ali, kavale je takav instrument da o njemu učite čitavog života, i uvek možete otkriti nešto novo. I svoje školovanje sam nastavio u tom smeru, a moja uža specijalnost su kavale, ali ću biti i muzički pedagog, ističe Milan.

Pre par godina u Zaječaru su bile pokrenute radionice za mlade za sviranje na tradicionalnim instrumentima. Prva je održana 2012. godine u okviru Sabora frulaša u Grljanu. Tada je organizovana bila i radionica za kaval, a naredne godine se to proširilo na gajde i duduk, a 2014. i na tapan i neke druge instrumente, a gde su bila prisutna neka značajna imena i stručnjaci iz ove oblasti. I 2014. godine su bile radionice za goč i kaval. Sada je to zamrlo u Zaječaru.

-Folkolorna kultura, igračka, usmena i muzička nažalost sad zavise od entuzijasta, dodaje Milan.

Njegov plan za budućnost je što bolje obrazovanje.

Inače, Milan nastupa na mnogim mestima, najčešće u Donjem Milanovcu na eko kompleksu „Kapetan Mišin breg“.

-To strani turisti primaju sa velikim oduševljenjem, mnogo više nego naši ljudi. Nastupam uglavnom u narodnoj nošnji jer je prisutan kompletan osećaj, ističe ovaj mladić.

Prikaži više

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.

Back to top button