U Srbji se danas obeležava Dan rudara ustanovljen u znak sećanja na veliki štrajk rudara u Senjskom rudniku, koji je počeo 6. avgusta 1903. godine, kada su se rudari prvi put organizovano suprotstavili zarad zaštite svojih prava.
U najstarijem rudniku za eksploataciju uglja u Srbiji, Senjskom rudniku, 6. avgusta 1903. na pedesetogodišnjicu rudnika, došlo je do prvog organizovanog štrajka rudara, a povod je bilo otpuštanje sa posla njih trojice i nesreće koja se prethodno dogodila.
Nakon devet dana štrajka, rudari su izborili povratak svojih drugova na posao, ali i kraće radno vreme i besplatan „olaj“ za svetiljke, odnosno uopšte poboljšane uslove za rad.
Pre prihvatanja 6. avgusta kao Dana rudara, nakon Drugog svetskog rata, u Srbiji su rudari obeležavali kao esnafski praznik, slavu, odnosno zaštitnika Svetog Prokopija i crkva u Senjskom rudniku posvećena je tom svecu.
Rudarstvo je u obnovljenoj Srbiji zaživelo tek polovinom 19. veka, ali na ovom prostoru postoje veoma ozbiljne tradicije uspešnog rudarstva u srednjem veku.
U srednjovekovnoj Srbiji postojali su čuveni rudnici poznati na širem evropskom prostoru kao Novo Brdo, Brskovo, Rudnik i drugi.
Još prvih decenija 15. veka Srbija je bila među najvećim proizvođačima srebra u Evropi, koje je tada u odnosu na zlato imalo bitno višu vrednost nego danas.
Još sredinom 13. veka, u vreme kralja Uroša I (1243 – 1276) u Srbiju se doseljavaju Sasi, rudari nemačkog porekla, iz Erdelja, tada Ugarska, kako bi radili na rudarskoj proizvodnji.
O značaju i obimu te delatnosti svedoči i postojanje posebnih pravnih spomenika. Sačuvan je tako „Rudarski zakonik“ Despota Stefana, obiman pravni dokument koji je regulisao brojne oblasti rada i života rudara u Srbiji 15. veka.