U Srbiji se 1. maj obeležava tradicionalnim prvomajskim urancima u prirodi, dok se u svetu uglavnom organizuju protesti za prava radnika.
U Srbiji i regionu vremenom je postao običaj da se tog dana u zoru izlazi na Prvomajski uranak u prirodu. Nekada su se za Prvi maj palile logorske vatre uoči praznika, a sutradan, obično na najbližem izletištu okupljao se narod uz prigodne govore sindikalnih funkcionera, recitovala se i poezija, igrala folklorna društva.
Danas 1. maj najčešće slave mladi, ali ne izostaju i oni stariji, koji ovaj dan koriste da odmore i uživaju u prirodi. Među onima koji izlaze u prirodu da se druže uz roštilj, paprikaš i poneko prase na ražnju ima svih uzrasta.
Zaječarci uživaju u uranku na poznatim izletištima, na Grliškom i Rgotskom jezeru, na Vanjinom jazu a nije mali broj onih koji ovaj praznik provedu na Borskom jezeru, u Brestovačkoj banji, kod Zlotske pećine, u Sokobanji…
Ove godine prvi put 1. maja, na kasnoantičkom lokalitetu Feliks Romulijana, organizuje se Porodični uranak.
„Spakujte dobro raspoloženje, opremu za piknik i pridružite nam se na Carskoj palati“, poručuju iz Narodnog muzeja.
Od 11 časova, muziku pušta DJ LP.
Međunarodni praznik 1. maj danas se po tradiciji obeležava u mnogim zemljama sveta. U Srbiji se ovaj praznik obeležava tradicionalnim prvomajskim urancima u prirodi, ali i protestima koje organizuju pojedini sindikati, međusobno podeljeni oko toga da li protestovati ili ne.
Prvomajske proslave u seoskim sredinama u Srbiji počele su najpre u selu Dubona, kod Mladenovca, 1888. godine.
1945. Prvi maj je proglašen državnim praznikom i obaveznim neradnim danom ukazom Josipa Broza Tita, a proslava Prvog maja pretvorila se u pravu svetkovinu na kojoj je beogradskim ulicama prodefilovalo više od 250.000 vojnika, radnika i omladinaca.
Od sedamdesetih godina prošlog veka manje se insistiralo na govorima i kulturnim programima, a više na roštiljijadama u prirodi i neformalnim druženjima. U vreme socijalizma i bivše SFRJ, ko je želeo i mogao, putovao je u inostranstvo obično do Soluna ili još češće Trsta u šoping ili na mali odmor na more ili planinu i tako se razvila tradicija sindikalnih izleta i putovanja u inostranstvo.
I danas je to dan koji se uglavnom poistovećuje sa prilikom za „spajanje“ slobodnih dana, kraća putovanja i izlete u prirodi. Istini za volju, nije to slučaj samo kod nas.
Prvi maj se slavi kao Međunarodni praznik rada u znak sećanja na stotine hiljada američkih radnika koji su krajem 19. veka izašli na ulice.