Zavičajni susreti
Selo Novo Korito nalazi se u timočko-torlačkom kraju, u opštini Knjaževac, smešteno među visovima Stare planine, pored same srpsko-bugarske državne granice, nedaleko od planinskog graničnog prevoja Kadibogaz. Kao i u većnini drugih, pogotovo planinskih sela ovog kraja, tokom proteklih decenija broj njegovih stanovnika drastično je opao a njihova prosečna starost drastično se povećala. Ono, međutim, nekoliko puta godišnje oživi. Pre svega prilikom održavanja graničnog srpsko-bugarskog sabora na Kadibogazu, svake godine vikendom oko praznika Sveti Prokopije (21. jul), takođe i prilikom seoske zavetine Spasovdan, svake godine u junu, kada se u seoskoj crkvi obavlja liturgija i obred rezanja kolača, a takođe i prilikom održavanja manifestacije „Šipurijada“, svake godine u prvoj polovini oktobra, u sali Zadružnog doma.
Ovo selo specifično je još i po tome što je jedno od retkih u ovom kraju koje ima i svoje, seosko, zavičajno udruženje – Udružnje Novokorićana. I to veoma dugo – četiri decenije. Udruženje je tokom svog postojanja uglavnom imalo tri vrste aktivnosti: 1. zajedno sa sazivima Saveta Mesne zajednice ovog sela radilo je na poboljšavanju seoske infrastrukture, 2. radilo je na sakupljanju podataka o prošlosti sela i podsećanju na neke istorijske tradicije vezano za njega, 3. svake godine, uvek u drugu subotu u septembru, organizovalo je godišnji „Susret Novokorićana“, uz trpezu, muziku i veselje.
Prvi „Susret Novokorićana“ održan je tačno pre četiri decenije, sada već veoma daleke 1982. godine. Do 2004. godine Susreti su održavali u samom selu, u sali Zadružnog doma, a zatim su, zbog toga što danas više Novokorićana ima u Zaječaru nego u selu, iz praktičnih razloga prebačeni u ovaj grad. Od 2005. do 2007. godine održavani su u Domu Vojske u Zaječaru, od 2008. do 2012. godine u hotelu „Kastrum“ u Gamzigradskoj banji, a od 2013. do 2019. godine u zaječarskim ugostiteljskim objektima („Vidovdan“, „MS“, „Roko“). Zbog pandemije virusa „kovid 19“ 2020. i 2021. godine nisu održavani.
Predstavnici nedavno izabranog Saveta Mesne zajednice Novo Korito, predsednik Miodrag Mladenović i potpredsednica Ljiljana Živković, ove godine dali su inicijativu da se „Susret Novokorićana“ ponovo vrati u selo, i to u njihovoj organizaciji. Inicijativa je prihvaćena. Tako je po ustaljenoj tradiciji u drugu subotu u septembru, tačnije 10. septembra, posle dve godine pauze zbog pandemije virusa „kovid 19“, ova manifestacija održana ponovo, i to kao nekada (od 1982. do 2004. godine), u sali Zadružnog doma u Novom Koritu. Ponovo su se u svom selu sa svojim gostima okupili Novokorićani, i oni koji još žive u selu, i oni koji su u rasejanju po gradovima Timočke krajine i šire.
Na samom početku manifestacije, u ime Saveta Mesne zajednice kao organizatora, prisutnima se pozdravnim rečima obratila njegova potpredsednica Ljiljana Živković. Naglasila je da se ovogodišnji Susret održava tačno 40 godina od prvog Susreta 1982. godine. Potom se prisutnima, takodje pozdravnim rečima, obratio i dugogodišnji predsednik Udruženja Slavoljub Živković. Pored ostalog, on je pozvao prisutne na minut ćutanja svim Novokorićanima koji su preminuli od prošlog Susreta 2019. godine do danas. Prisutnima se potom, u svojstvu predsednika Zavičajnog društva Timočana-Torlaka iz Minićeva, kao i godinama unazad, obratio i dr Dejan Krstić. On je, pored ostalog, iskoristio priliku da, u svojstvu predsednika Organizacionog odbora manifestacije „Prženijada“, koja je prethodne subote, 3. septembra, po prvi put održana u susednom selu Ošljanu, Ljiljani Živković i Slavici Mladenović iz Novog Korita, koje su već osvojile drugo mesto na ovoj manifestaciji, dodeli i diplomu za najbolje aranžiranu trpezu na njoj. Uz to, prisutnim gošćama iz sela Salaša u Bugarskoj (opština Belogradčik), inače susednog Novom Koritu, sa druge strane prevoja Kadibogaz, dodelio je zahvalnice za učešće na „Prženijadi“. Posle toga Ljiljana Živković, koja se inače bavi i pisanjem pripovedaka na specifičnom novokoritskom govoru i čija će knjiga sa ovim pripovetkama uskoro ugledati svetlost dana, pročitala je dve svoje pripovetke: „Stara planina“ i „Ognjište“.
Druženje se zatim nastavilo u veseloj atmosferi, uz veoma bogatu trpezu, muziku, igru i veselje. Sve je veoma podsetilo na atmosferu nekadašnjih svadbi, krštenja i ispraćaja u vojsku koji su se nekada u ovoj sali, kao i u salama drugih timočko-torlačkih sela, održavali skoro svakog vikenda. Sve je podsetilo, od tradicionalnog, veoma kvalitetnog i obilnog, menija, do načina veselja, koje je, posle mnogo godina podrazumevalo i već zaboravljeni običaj kićenja struka kukuruza na sredini trpeze novcem, koji je tokom ispunjavanja muzičkih želja odatle skidan i davan muzici.
Sa ovom manifestacijom Novo Korito je dobilo još jedan povod za svoje povremeno oživljavanje. Sa „Susretom Novokorićana“, Saborom na Kadibogazu, seoskom zavetinom Spasovdan i gastronomskom manifestacijom „Šipurijada“ ono ima čak četiri takva povoda, čime ne može da se pohvali bilo koje drugo selo ovog kraja.
dr Dejan Krstić