Na svečanosti koja je održana u italijanskom gradu Modeni, treća nagrada za poeziju inostranih, neitalijanskih autora, dodeljena je Ireni Jovanović iz Zaječara za pesmu „Mama“, sa prevodom na italijanski jezik.
Irena Jovanović je akademska primenjena umetnica i pesnikinja koja u Zaječaru vodi Ženski poetski klub „Vlat“ i Zaječarski ogranak „Saveza književnika u otadžbini i rasejanju – SKOR“ za koji je i glavi urednik štampanih izdanja.
Ireni je dodeljen pehar i diploma, a ovo je pesma koja je dobila nagradu:
MAMA
Svu noć su vejale zvezde
nad tobom, mama
sazvežđa su ronila suze
a oblaci pahulje,
i beleo se svet kao anđeoski
tamo gde si se zaputila
oslobodivši dušu.
Tvoje haljine zapretane u snežne nanose
svetlucale su kao iskrenost vasione
u čijem beskraju šapuću ponori
neizmernih lakoća, azurno nežnih.
Beskrajni nebeski odroni survavali su se
da te pokriju najdebljim belim jorganima
kakve je samo tvoj tata na nebu
možda još uvek šio za anđele,
pakujući oblake u navlake,
sejući najmekše paperje usput po pejzažima.
Svu noć sanjam te rastresite, šupkave snegove
prepune zvezda i iskri suza
koje su sazvežđa sasula u moje oči,
ona kojima moj deda ispunjava dušeke
meke kao duša, i jastuke prhke,
a ti ubacuješ u njih lekovito bilje
da nam snovi mirišu na lavandu,
a rtanjski čaj na zanosnu čaroliju
tajanstva i zvezdanih snegova.
Prevod na italijanski, (prevela Jasmina Z.):
MAMMA
Le stelle hanno brillato tutta la notte
su di te, mamma
le costellazioni hanno versato lacrime
e le nuvole sono fiocchi di neve,
e il mondo è diventato bianco come quello di un angelo
dove stai andando
liberando l’anima.
I tuoi vestiti sono coperti di cumuli di neve
brillavano come la sincerità dell’universo
nella cui infinità l’abisso sussurra
di incommensurabile leggerezza, azzurro gentile.
Infiniti cieli si sono schiantati
per coprirti con le più spesse trapunte bianche
proprio come il tuo papà in cielo
forse ancora cucendo per gli angeli
imballando le nuvole in coperte,
seminando la più soffice lanugine lungo i paesaggi.
Tutta la notte sogno quelle nevi soffici e morbide
piene di stelle e scintille di lacrime
quali costellazioni mi sono cadute negli occhi,
quelle con cui mio nonno riempie i materassi
soffici come l’anima, e i cuscini sono fragili,
e tu ci metti dentro erbe medicinali
che i nostri sogni profumano di lavanda,
e il tè di Rtanj ha un incantesimo incantatore
segreti e nevi di stelle.