Srpska pravoslavna crkva i vernici sutra slave Velike zimske zadušnice. Tog dana se obeležava sećanje na sve preminule. Ide se na groblja ili u crkve i pali sveća.
Crkva je propisala posebne dane – Zadušnice, i to četiri puta godišnje. Zimske zadušnice su u subotu, pred Mesne poklade, u subotu pred Duhove su letnje zadušnice, Miholjske su u subotu pred Miholjdan, a jesenje, Mitrovske zadušnice u subotu pred Mitrovdan.
Na dan zadušnica ide se u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a posle službe ide se do grobova pokojnika, gde se pale sveće.
Običaj je da se na groblje i u crkvu nosi kuvano žito koje podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u mraku, nego u svetlosti Sunca. Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zaceljuju rane greha. Sveća je simbol svetlosti Hristove, koja treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih.
Pošto su vezane za početak Vaskršnjeg posta, to su i ove zadušnice pokretne, tj. nemaju određeni datum. Nedelja u kojoj se drže ove zadušnice, naziva se još i Zadušna nedelja. To je treća nedelja pred Vaskršnji post, koja pada između Sebične i Bele nedelje, koja se još naziva i Mesopusna nedelja.
U ovoj nedelji se ne priprema ruho zaneveste, jer ono dugo neće biti potrebno, pošto se od nedelje posle ovih zadušnica, pa sve do Pobusanog ponedeljka ne održavaju venčanja.