Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju Petrovdan, praznik posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu. Ovaj praznik pomen je na stradanje Svetih apostola Petra i Pavla, koje se dogodilo u Rimu 67. godine nove ere, a prema nekim izvorima 69. godine nove ere.
Sveti apostol Petar, jedan je od dvanaest velikih apostola. Bio je ribar u gradu Vitaide, a zvao se Simon, kada je sreo Hrista. Prvi je izrazio veru u Isusa Hrista, i celog života bez kolebanja služio je hrišćanstvu. Propovedao je po Palestini, Maloj Aziji, Iliriku i Italiji. Činio je mnogo čudesa, a o njegovoj isceliteljskoj moći pričaju se legende. Po jednoj, čak i njegova senka lečila je bolesne. Po zapovesti cara Nerona stradao je mučeničkom smrću. Najstarija srpska crkva, hram posvećen Svetom Petru iz IX veka, nalazi se u neposrednoj blizini Novog Pazara. Narod iz Raške i drugih mesta okuplja se oko hrama, na ovaj dan. Oko crkve su „sofre“ – sto i klupe, koje su napravile viđenije prorodice ovog kraja. Tu se jede, pije, zapeva i zaigra, sve u slavu Petrovdana. U poslednje vreme to je preraslo u veliki narodni sabor.
Običaj je i da se pale lile, velike vatre koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Deca pripreme savijenu brezovu koru u koju naguraju slamu, zapale je i obilaze torove i kolibe. Paljenje vatre i lila simbolizuje vreme kada su carevi progonili i mučili hrišćane, vezujući ih za drvene stubove, natapajući ih smolom i paleći ih.
-Kada je Bog delio uloge, Sv. Petru je podario vino, pšenicu i ključeve od nebeskog carstva. Zato on sedi na vratima raja i ispituje umrle. Sv. Petar je takođe postavio nebeskog kovača na Mesec da ga okuje i sačuva za zemlju. On šeta Mlečnim putem i moli se pred nebeskim krstom; učvršćuje gvozden stub na kome leži zemlja i koji strašan crni pas stalno grize. Sa Sv. Savom je zamenio verige pa se zato dešava da su na Savindan dani topli, a oko Petrovdana, odjednom osveži. Priča se da je jedna žena u okolini Kragujevca prala veš na potoku na ovaj dan, kad naiđe starac iz šume i upita je da li zna da je danas Blagi dan? Žena ne reče ništa i nastavi da pere. Na to Sv. Petar, jer to je on bio, reče: „Ostaćes nema do idućeg Petrovdana“. Tako i bi. Žena posta mutava i provede u postu čitavu godinu, a kad dođe Petrovdan ona usklisnu božje ime. Od tada je išla po svetu, slavila ime svetitelja i pričala o svom iskupljenju, zabeležio je etnolog Dragomir Antonić.
Nekada je narod rano ujutro na ovaj dan stoku prskao vodom da bi bila zdrava, a čobani su pleli vence i stavljali ih stoci na rogove. Na Petrovdan se ništa ne radi u polju, naročito se ne uprežu konji u kola.
Opšti je običaj kod Srba u Vojvodini da se do Petrovdana nisu smele seći jabuke nožem, niti se smelo jabukama loptati, ili pak udarati jednu o drugu jabuku, jer se verovalo, da će ako se to čini, padati krupan grad i uništiti useve. U nekim selima južnog Banata na Petrovdan ujutru raznose jabuke prvim susedima za dušu umrlih, a ponegde se jabuke odnose u crkvu na osveštenje.
Običaj je i da se za Petrovdan mese kolači sa jabukama koji se zovu “petrovača”.