Na praznik, koji se obeležava u znak sećanja na 1903. godinu i štrajkove u Senjskim rudnicima, 6. avgust se obeležava kao Dan rudara.
I ove godine najveća im je želja, kako kažu, da svaki put iz jama izađu živi, zdravi i nepovređeni, jer nimalo lako nije zarađivati „hleb sa sedam kora” i 400 metara ispod zemlje.
Predsednik Samostalnog sindikata metalaca Srbije Zoran Marković uputio je pismo rudarima u kojem je naveo da Dan rudara nije samo prilika da se proslavi ta profesija, već i da se osvrne na sve izazove i postignuća koja su oblikovala tu profesiju.
„Rudarstvo je srž naše ekonomije i kulture, a vi ste ti koji svojim trudom i posvećenošću doprinosite razvoju i napretku naše zemlje. Vaša hrabrost i odlučnost suočeni sa svakodnevnim izazovima, zaslužuju naše najdublje poštovanje. Svaki od vas igra ključnu ulogu u osiguravanju da resursi koje iznosimo iz zemlje budu korišćeni na održiv i odgovoran način“, naveo je Marković.
On je u pismu naveo i da borba za sigurnost i dostojanstvo na radnom mestu nikada ne prestaje.
„Kao sindikat nastavićemo da se zalažemo za sve što je potrebno kako bismo osigurali da svaki rudar ima sigurno i dostojanstveno radno okruženje. Verujemo da je svaki radnik zaslužio pravo na sigurnost, pravednu nadoknadu i poštovanje, i učinićemo sve što je u našoj moći da to postignemo“, rekao je Marković.
On je rudarima poželeo sreću, zdravlje i prosperitet.
„Neka vam Dan rudara donese radost i ponos na sve što ste postigli. Ujedinjeni, možemo prevazići sve prepreke i nastaviti da se borimo za bolju budućnost za sve nas“, poručio je Marković rudarima uz rudarski pozdrav „Srećno!“
U najstarijem rudniku za eksploataciju uglja u Srbiji, Senjskom rudniku, 6. avgusta 1903. na pedesetogodišnjicu rudnika, došlo je do prvog organizovanog štrajka rudara, a povod je bilo otpuštanje sa posla njih trojice i nesreće koja se prethodno dogodila.
Nakon devet dana štrajka, rudari su izborili povratak svojih drugova na posao, ali i kraće radno vreme i besplatan „olaj“ za svetiljke, odnosno uopšte poboljšane uslove za rad.
Pre prihvatanja 6. avgusta kao Dana rudara, nakon Drugog svetskog rata, u Srbiji su rudari obeležavali kao esnafski praznik, slavu, odnosno zaštitnika Svetog Prokopija i crkva u Senjskom rudniku posvećena je tom svecu.
Iako je rudarstvo u obnovljenoj Srbiji zaživelo tek polovinom 19. veka, na ovom prostoru postoje veoma ozbiljne tradicije uspešnog rudarstva u srednjem veku. U srednjovekovnoj Srbiji postojali su čuveni rudnici poznati na širem evropskom prostoru kao Novo Brdo, Brskovo, Rudnik i drugi.
Još prvih decenija 15. veka Srbija je bila među najvećim proizvođačima srebra u Evropi, koje je tada u odnosu na zlato imalo bitno višu vrednost nego danas.
Relativno bogatstvo i privredna snaga onovremene Srbije poticali su odatle.
Bogatstvo Dubrovnika takođe je izvorno poticalo od trgovine rudom iz Srbije, posebno od prerade glamskog srebra.
Još sredinom 13. veka, u vreme kralja Uroša I (1243 – 1276) u Srbiju se doseljavaju Sasi, rudari nemačkog porekla, iz Erdelja, tada Ugarska, kako bi radili na rudarskoj proizvodnji.
O značaju i obimu te delatnosti svedoči i postojanje posebnih pravnih spomenika. Sačuvan je tako „Rudarski zakonik“ Despota Stefana, obiman pravni dokument koji je regulisao brojne oblasti rada i života rudara u Srbiji 15. veka.