U foajeu zaječarskog teatra juče su predstavljene knjige „Galerijeve utvare” Miloša Latinovića i „Galerije – dosije predstaveˮ Aleksandra Milosavljevića, izdanja Ustanove Narodno pozorište Timočke Krajine-centar za kulturu „Zoran Radmilovićˮ.

Glavni junak Latinovićevog komada je cezar Galerije Maksimilijan,za kojeg se malo zna da je pre cara Konstantina i čuvenog Milanskog edikta iz 313, dve godine ranije (311) izdao u Nikomediji edikt kojim je zaustavio progon hrišćanstva. U drami postoji kompletan Galerijev edikt, koji u svom samrtnom času diktira i pečati svojim prstenom. Osim onoga što je u knjigama zapisano u drami se može naći i ono što se čita „između redova” između govedara i cezara, između slavnog života i neslavnog kraja.
„Inspiracija je nešto što bih ja ovde stavio sa strane. Ovo je nešto što se zove istraživanje u smislu književnog posla . Traganje za podacima, traganje za neobičnostima, za nekim ukrštanjima koja i nisu deo istorijske faktografije i tako je došlo do toga da oživimo jednog Galerija koji ima jedan možda bi se moglo reći i nesrećan život. NJegov uspon od pastira ili kako su ga nazivali govedara do rimskog Imperatora predivna je priča za dramu, za film, za književnost”, rekao je pored ostalog Miloš Latinović, autor drame „Galerijeve utvare”.

Po knjizi je napravljena predstava za zaječarsko pozorište koja je premijerno izvedena nakon promocije knjiga, prvog dana 34.Festivala „Dani zorana Radmilovićaˮ.
Reditelj Nebojša Bradić smatra da je najvažnije to što je tekst originalan.
„To je izazov koji mi kad krenemo u produkciju imamo u prvom redu. Radimo nešto što do sada nije rađeno. Koliko su ti putevi neizvesni toliko su izazovi veliki i složeni. Mislim da je mnogo važna spremnost jednog malog pozorišta da napravi originalni sadržaj koji će predstaviti na svojoj sceni a da to nije sadržaj koji se tiče samo lokalnih i regionalnih interesa nego jedan univerzalan sadržaj, jer priča o carevima uvek je univerzalna priča, priča o umetnosti, vlasti, veri i nadi. Sve su to teme koje ovaj komad pokreće i one su pokretale nas u ovom procesu rada. Mislim da je to jako važno jer se radi se o nečem što je postalo živo”, istakao je Bradić.
Dramaturg Aleksandar Milosavljević pisao je o procesu pravljenja predstave u knjizi „Galerije- dosije predstaveˮ.

U ovoj knjizi je priča Miloša Latinovića o tome kako je došlo do pisanja drame na inicijativu direktora zaječarskog teatra Vladimira Đuričića, razgovor sa rediteljem Nebojšom Bradićem o njegovom doživljaju drame i samog Galerija, priča i skice kostima kostimografkinje Staše Jamuškov, fotografije proba i beleške posle njih…
Na kraju , kao posebna celina, štampan je tekst predstave.
„Ovom knjigom pokušali smo svi zajedno a ja nekim priređivačkim i autorskim delom da publici približimo šta se dešavalo tokom tog procesa koji je trajao relativno kratko. Da knjiga ne bi kasnila i „promašila” premijeru, ovaj dosije predstave Galerije će ostati nepotpun i nedorečen. Svakako će ga, na svoj način, upotpuniti mišljenja publike i kritike. Ako ništa drugo, ova knjiga će, nadajmo se, predstavljati svedočanstvo o nastanku jedne predstave i kao takva će možda postati kamenčić u mozaičkoj slici zaječarskog i srpskog pozorišta druge decenije 21. veka”, rekao je Milosavljević.
