Pravoslavni vernici u Srbiji, čija Srpska pravoslavna crkva računa vreme po Julijanskom kalendaru, večeras dočekuju Novu godinu koja je prema zvaničnom Gregorijanskom kalendaru obeležena pre 13 dana.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca odlučila je da 1919. godine odbaci računanje vremena po starom julijanskom kalendaru i prihvati gregorijanski, koji je već uveliko važio u većem delu sveta.
Mnogi Srbi su kao pravoslavci postili svih 40 dana Božićnog posta, pa im je Nova godina 13. na 14. januar bila savršena da lumpuje uz mrsnu hranu i alkohol. Međutim, nastavljanje slavljenja Nove godine po starom kalendaru izazvalo je negodovanje katoličkih Hrvata koji su tražili da je kralj Aleksandar zabrani. Upravo zbog toga, Srbi su iz prkosa narednih godina sve glasnije slavili „svoju“ Novu godinu, koja potom dobija i naziv srpska.
Mnogi možda ne znaju da je 1923. godine malo nedostajalo da Srpska pravoslavna crkva prihvati Novi julijanski kalendar koji je izradio Milutin Milanković, a po kome bi Nova godina dolazila u isto vreme kao po greogrijanskom kalendaru.
Većina građana u Srbiji danas Srpskoj Novoj godini ne pridaje značaj ili je slavi skromnije nego Novu godinu. Tek ponekom draža je Srpska Nova godina.
Prema narodnim običajima uoči Nove godine sprema se svečana večera, a ukućani sa gostima, prijateljima i srodnicima uz veselje i pesmu čekaju ponoć. U ponoć jedni drugima čestitaju dolazak Nove godine sa željama za dug život, dobro zdravlje i uspeh u poslu.
Za ovu noć postoje razna verovanja, a neka od njih su da obavezno uzmete kašiku meda za zdravlje, i da u ponoć ostanete budni kako biste imali sreće u ljubavi.
Na sam dan Nove godine odlazi se u crkvu, a posle se obavlja svečani ručak.