KOMŠIJSKI RIVALITET, KOJI TRAJE VIŠE OD JEDNOG VEKA, PRIPAO BORSKIM RUDARIMA, KOJI GRABE KA TITULI U SRPSKOJ LIGI ISTOK I TEŽE DA ZAIGRAJU NA PRVOLIGAŠKOJ SCENI, MADA SU BELI LABUDOVI SA TIMOKA ZASLUŽILI BOD ZA BOLJI PLASMAN
TIMOK 1919 – BOR 1919 0 : 1 (0 : 1)
ZAJEČAR. Stari gradski stadion pod Kraljevicom. Gledalaca: 750. Sudija: Dušan Miladinović (Niš) 7. Strelac: Nikola Vanić u 6. minutu (autogol). Žuti kartoni: Rastko Nikolić, Uroš Nikolić, Đorđević, Ilić, (Timok 1919), Sujić, Rosić (Bor 1919).
TIMOK 1919: Mladenović 7,5, Đorđević 7, Kostić 7 (od 82. Bogdanović -), Suvajčević 7, Antunović 7 (od 46. Uroš Nikolić 7), Gačević 7 (od 46. Ilić 7), Rastko Nikolić 7,5, Živić 7 (od 81. Bogdanović -), Vanić 7, (od 81. Trifunov -), Močić 7 (od 46. Rakić 7).
BOR 1919: Gašić 7,5, Sujić 7, Stevanović 7 (od 66. Nikolić 7), Rosić 7, Colić 7 (od 90+5 Đorđević -), Zlatković 7 (od 90+5 Pantić -), Krneta 7 (od 66. Janković 7), Tričković 7, Pantović 7, Nuredini 7,5, Dobrosavljević 7 (od 58. Adžibaba 67).
Igrač utakmice: Rastko Nikolić (Timok)
U komšijskom večitom derbiju između Timoka 1919 i Bora 1919, čiji rivalitet postoji više od sto godina, prikazan je fudbal na nivou ranga takmičenja, a minimalna pobeda je pripala Boranima, koji su autogolom Nikole Vanića u šestom minutu, stigli do tri boda, na putu do Prve lige (0:1).

Oba sastava su igrala otvoreno sa željom da osvoje ceo plen. Timok za prvu pobedu u ovoj sezoni, a Bor da sačuva prvo mesto.
Nakon smene trenera Alena Tupajića, novi kolmilar crno – belih Stefan Ranđelović je debitovao u duelu sa Timokom 1919. Da podsetimo, ovoga leta Borani su angažovali čak 20 iskusnih fudbalera sa strane, izabrali su novo rukovodstvo kluba, cilj im je osvajanje prvog mesta na srpskoligaškom Istoku, kako bi od narednog leta zaigrali u prvoligaškom društvu. Što se tiče finansijskog dela tu nemaju nikakvih problema, jer iza njih čvrsto stoji grad bakra i zlata, kao i kineska kompanija. Svi skupa žele da rudarski Bor, kao nekada RFK BOR, ponovo ima člana u eliti.

No, vratimo se komšijskom derbiju koji je oduševio oko 1000 ljubitelja fudbala iz Zaječara, Bora, okoline i šire. Već u šestom minutu Jasin Nuredini je izveo korner sa desne strane, u gužvi na prvoj stativi nespretno je reagovao Nikola Vanić i nespretno sproveo loptu u svoju mrežu- 0:1.
Ispostavilo se kasnije, bio je to jedini pogodak na utakmici, a obe ekipe su propustile po nekoliko prilika. U 15. minutu Nikola Vanić mogao je da se iskupi za auto gol, ali lopta sa ivice kaznenog prostora završila je van okvira gola. Mogli su gosti u 21. minutu da udvostruče prednost, ali je golman krajnjim naporom izbacio loptu u korner. Na isteku 36. minuta snažno je šutirao Adrian Dobrosavljević, ali je lopta završila u ruke dobro postavljenog golmana Mladenovića. U poslednjim trenucima prvog dela, posle solo prodora, u kaznenom prostoru je oboren Rastko Nikolić, ali umesto penala sudija je pokazao kapitenu domaće ekipe žuti karton.

I u drugom delu igra je bila otvorena, uz inicijativu Zaječaraca koji su želeli da bar izjednače na 1:1, dok su Borani igrali malo zatvorenije i pokušavali da brzim kontrama postignu još jedan pogodak i da overe pobedu. U 56. minutu Đorđe Đorđević je topovski šutirao sa 20 metara, tik iznad prečke, a u 65. minutu Rastko Nikolić za malo je bio neprecizan, kao i nekoliko trenutaka kasnije kada je Rastko Nikolić iz slobodnog udarca, iskosa sa leve strane, snažno šutirao na suprotnu stativu, ali je lopta nisko po travi, desetak centimetara prošla pored golmanove leve stative. Iz kontre, borski rudari umalo da povećaju prednost, ali je golman domaćih ponovo bio na visini zadatka. Nekoliko minuta pre kraja susreta snažno je šutirao i Uroš Nikolić, ali je njegov udarac neko iz odbrane izblokirao, pa je rezultat ostao nepromenjen iz prvog poluvremena – 0:1, za četvrtu pobedu Borana i treći poraz Zaječaraca, mada bi podela bodova na ravne časti, bila najpravedniji ishod jednog od najstarijih derbija u našoj zemlji.
Posle tri poraza i dva nerešena rezultata u prvih pet kola, Timokovci moraju, da ne bi pali još niže, u daljem toku sezone još malo da podignu formu, da zaigraju još bolje, odnosno da ponove dobru igru iz derbija sa Borom, jer i pored minimalnog poraza nisu razočarali svoje navijače. Nema dileme, Timoku je mesto u srpskoligaškom društvu, sa ciljem da u narednom periodu pojača ekipu, pre svega od svojih igrača iz mlađih kategorija, a potom i da planira da se vrati tamo gde je bio i gde mu je po svemu i mesto – prvoligašima. Na drugoj strani, i Borani moraju da zaigraju stepenicu bolje, jer im iza leđa opasno preti drugoplasirani Radnički iz Pirota.
Bilo bi najbolje za timočki fudbal, a na pravom smo putu, da ima dva prvoligaša. Od narednog leta, po svemu sudeći, na prvoligaškoj sceni gledaćemo borske rudare, a godinu dana kasnije, nadamo se, i bele labudove sa Timoka. Tada bi svi ljubitelji fudbala imali prilike da uživaju u kvalitetnijim fudbalskim predstavama, najpre na novom stadionu u Zaječaru, a potom za godinu i po dana i u Boru. Umesto srpskoligaškog fudbala, u ova dva komšijska grada igraće se večiti prvoligaški derbiji, kasnije, zašto da ne, ova dva renomirana komšijska kluba, sa bogatom istorijom, mogu da odmeravaju snage i u srpskoj eliti. No, idemo redom. Neka prvo Timok i Bor odmere umeće na prvoligaškoj sceni, a potom, jednoga dana, i u srpskoj eliti. Bor 1919 i Timok 1919 tome teže. No, o tom, po tom. Srećno rudari i labudovi.
Novica Petković Skela
Foto: Novica Petković Skela