Čitaonica sajta alekmed.rs i Rajačka škola zdravlja (dr Petar Paunović) osmislili su Leksikon zdravstvene kulture Timočke krajine, kako bi se čitaoci bolje upoznali sa zdravstvenom kulturom ovog regiona, kako bi doprineli čuvanju kulturne baštine u toj oblasti, kako bi se definisalo zdravlje i odnos stanovništva prema životu i zdravlju, pojam zdravstvene kulture, ali i kako bi se doprinelo zdravstvenom prosvećivanju i zdravstvenom napretku uopšte.
Zdravstvena kultura može se posmatrati kao način ponašanja ljudi radi zadovoljenja potreba u vezi sa zdravljem i kočenja negativnih nagona i ponašanja koja štete zdravlju.
Zbog svoje složenosti i integrativne funkcije ideje o zdravlju kao o pozitivnom svrsishodnom ponašanju stanovništva, zdravstvena kultura predstavlja sistem verovanja, stavova, tradicije, morala, religijskih uverenja, sujeverje i svakodnevnog ponašanja u vezi sa zdravljem. Kao takav sistem, otvorena je za promene u zavisnosti od promena u društvu i opšte prosvećenosti stanovništva. Istovremeno treba imati u vidu da je zdravstvena kultura proizvod čoveka, njegovih reakcija na okolinu i određenog ponašanja.
Imajući u vidu prethodne napomene, kako navode idejni tvorci Leksikona, leksikon se bavi svim onim što su ljudi činili i čine u vezi sa očuvanjem i unapređenjem zdravlja, lečenja i borbe protiv smrti na području Timočke krajine. Pod tim se podrazumevaju ideje o zdravlju, stavovi i ponašanje, vrednosti, moral, običaji, sujeverje i nadrilekarstvo, institucije i ustanove koje se bave životom i zdravljem, zdravstvena politika, organizacija i rad zdravstvene službe i zdravstvenog osiguranja i odnos pojedinca i zajednice prema životu i zdravlju – u prošlosti i danas.
Na „Leksikonu zdravstvene kulture Timočke krajine“ rade istoričari, etnolozi, antropolozi, medicinari, sociolozi i drugi stručnjaci koji se bave životom i zdravljem stanovništva. Podaci koji su korišćeni u izradi leksikona prikupljani su iz dokumenata lokalnih i državnih arhiva, novina, video i filmskih zapisa, zbornika radova, „Razvitka“, Arhivskog nasleđa, „Baštenika“, „Timočkog medicinskog glasnika“, GEM-a, monografija zdravstvenih ustanova, monografija sela na području Timočke krajine i iz drugih izvora i literature.
Evo i narednog teksta:
U odnosu na druge balkanske zemlje Srbija je rano počela pelcovanje protiv velikih boginja.
Vlasti su nastojale da brojno nepismeno stanovništavo podstaknu da u što većem broju vakciniše svoju decu, računajući na pomoć jedinih pismenih ljudi – sveštenika i učitelja.
Njihova uloga je bila da u crkvama, u školama i u svakoj drugoj prilici pričaju o koristi od vakcinacije dece protiv velikih boginja.
U jednom dokumentu sačuvanom u arhivu crkve negotinske, Ministarstvo prosvete i crkvenih dela iz Beograda napisalo je negotinskoj Konzistoriji pismo sledeće sadržine:
„Ministar unutrašnjih dela naredio je da se po svima varošima otpočne ovogodišnje kalemljenje kravljih boginja, pa da bi se posao taj sa većom polzom (korišću) i uspehom za narod izvršio, (potrebno je da) učitelji i sveštenici svakom prilikom savetuju narod i dejstvuju da ne propušta pelcovati se. I kako… jedno pelcovanje ne obezbeđuje pelcovanog za sav život od opasnih kravljih boginja, tako je nužno da učitelji i sveštenici i to napominju narodu, da pelcovanje treba ponavljati, koje će naravno i okružni lekari kazati.“
Prilikom pelcovanja lekari su skidali materijal sa „sazrelih dugmeta kravlji boginja“, da bi njegovu lekovitost upotrebili za pelcovanje drugih. Pored pomenutog, učitelji, sveštenici i lekari su uveravali narod da to nije štetno za onoga kome se krasta skine.
Pored toga, ministarstvo je od učitelja, lekara i sveštenika tražilo da budu primer drugima i da svoju decu, ako ih imaju, među prvima pelcuju i revakcinišu.
Izvor: Arhiv crkve negotinske, KN 495, u Negotinu, 5. maja 1864. godine
Pripremio: dr Petar Paunović
Na slici: dr Edvard Džener (Edvard Jenner)