Od posledica moždanog udara danas je u zaječarskom Zdravstvenom centru iznenada preminuo Vojislav Voja Brašanac, bivši fudbaler, golgeter i as RFK Bora, Timoka i Kristala, sa 196 pogodaka najbolji strelac svih vremena jedinstvene Srpske lige, potom istaknuti fudbalski poslenik iz grada na dva Timoka, koji je „najlepšoj sporednoj stvari na svetu“ posvetio nepunih šest decenija.
Vojislav Brašanac je rođen 22. septembra 1950. godine u Boru. Šest godina kasnije sa ocem Aleksandrom i majkom Nadom Voja napušta grad bakra i zlata i nastanjuju se u Minićevu, selu na pola puta između Zaječara i Knjaževca, gde u mesnom klubu Sloga pravi prve fudbalske korake. Po završetku osnovne škole, 1965. godine, sa roditeljima ponovo se vraća u Bor, gde upisuje gimnaziju.
Na jednom turniru srednjih škola talentovani Brašanac je proglašen za najboljeg strelca i igrača turnira. To nije promaklo Đurki Papu, tadašnjem prvom treneru RFK Bor, kao i Arunoviću i Pilčeviću, tadašnjim trenerima mlađih kategorija ovoga renomiranog kluba. Odmah su ga doveli u klub, a posle samo nekoliko nastupa za pionirsku ekipu, prebačen je da brani boje omladinskog pogona, koji je tada bio član Kvalitetne ligu Srbije, zajedno sa Crvenom zvezdom, Partizanom, Radničkim iz Niša i Kragujevca i drugim elitnim klubovima. Više puta, sa puno uspeha, branio je boje omladinske reprezentacije stare Jugoslavije. Jula 1967. godine Voja Brašanac potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor sa RFK Borom, članom Prve savezne lige. Prvu utakmicu za najbolji sastav borskih „rudara“ odigrao je u Peći, za Kup Maršala Tita, protiv Budućnosti iz Titograda (sada Podgorice). Nakon dobre partije u Kupu, tadašnji trener prvog tima Marcel Žigante ukazao mu je poverenje i na prvenstvenom susretu protiv Slobode iz Tuzle, gde je povredio članak i morao da pauzira do kraja sezone.
Godine 1969. Brašanac je na šest meseci ustupljen Timoku iz Zaječara. U to vreme trener jata „belih labudova“ sa Timoka bio je Slobodan Božović, a u prvoj postavi igrali su Steva Andrejević, Mile Sulejmani, Dragan Potić, Tatić, Sulja Živić, golman Babić, Bane Veselinović, braća Vukić (Čebinci), Miklaušević, Radovan Rodić, Miodrag Žikić i drugi. U toj polusezoni Voja Brašanac je postigao devet pogodaka za Timok, a po isteku ugovora ponovo se vratio u RFK Bor, gde je ostao do kraja 1971. godine. Za to vreme odigrao je preko 80 utakmica za Borane, ali nikada na poziciji centarfora.
U predvečerje novogodišnjih praznika sada već davne 1971. godine Brašanac potpisuje profesionalni ugovor sa Timokom i postaje (i ostaje) žitelj sportskog Zaječara. Prvotimac „plavo belog“ jata sa Timoka bio je punih devet godina, sve do 1980. godine. Odigrao je preko 400 prvenstvenih i kup utakmica u srpskoligaškoj konkurenciji, kada je Srpska liga bila jedinstvena, od Loznice do Priboja i od Vranja do Majdanpeka. Postigao je rekordnih 196 golova i postao najbolji strelac Srpske lige, svih vremena. NJegov rekord usrpskoligaškom rangu takmičenja, do današnjih dana, niko nije uspeo da prevaziđe. Za devet godina igranja u Timoku šest puta je bio najbolji strelac Srpske lige, što samo potvrđuje o kakvom se vrsnom golgeteru radilo. U to vreme njegovi saigrači bili su Aras, Bajrami, Kostić, Pelivanović, Agić, Radovanović, Živanović, Milošević, Pejović, Cvetković, Stamenković…
Od 1980. do 1985. godine Brašanac je igrao u zaječarskom Kristalu, gde je i okončao svoju plodnu fudbalsku karijeru. U Kristalu za dve sezone, u zonskom rangu takmičenja, postigao je 74 pogodaka i puno mu pomogao da izbori srpskoligaški status.
U svojoj bogatoj karijeri, u periodu od 1965. do 1985. godine Voja Brašanac je odigrao preko 1200 utakmica i postigao više od 500 pogodaka. Mnogi stariji ljubitelji fudbala iz Bora, Zaječara, Timočke krajine, Srbije i šire još pamte njegove efektne golove iz slobodnih udaraca, kao i topovske šuteve sa preko 30 metara udaljenosti. Po završetku igračke karijere Voja Brašanac nije otišao iz fudbala, već je skoro tri i po decenije bio uspešan trener i fudbalski poslenik, kako u Fudbalskom klubu Timok, gde je dugo godina bio sportski direktor, tako i u sportskom Zaječaru. Smrt ga je zatekla i kao aktivnog odbornika u Skupštini grada na dva Timoka.
U njegovu čast 2012. godine, u Istorijskom arhivu u Zaječaru, održana je prelepa izložba pod nazivom „Pola veka bombardera sa Kraljevice“.
U prisustvu svojih najmilijih, usled ograničenja zbog pandemije koronovirusa, sahrana Vojislava Voje Brašanca obaviće se u subotu, na starom zaječarskom groblju u 13, 30 časova.
Legende odlaze u legendu. Zbogom prijatelju, saradniče, komšija, druže, ljudino. Neka te tamo gde odlaze besmrtni čuvaju anđeli, a ti ćeš za uvek ostati u našim srcima.
Nema dileme da je smrću Voje Brašanca, sportski Zaječar izgubio istaknutog fudbalskog poslenika.
Novica Petković Skela