Dan prepomučnog svetog Antonija Velikog koji je po smrti svojih bogatih roditelja rasprodao čitavo imanje i novac podelio siromašnima, da bi zatim otišao u pustinju gde provede osamdeset godina družeći se samo sa Bogom, kroz molitvu i razmišljanje. Njegova slava se pronese po svetu i steknu mnoštvo učenika. Umro je u 105 godini.
Za ovog svetitelja vezuje se jedna od najpoznatijih tema hrišćanske umetnosti – Iskušenja svetog Antonija. Prepodobni Antonije Veliki se rodio 251. godine u selu Komi, nedaleko od Herakleopolja u Gornjem Egiptu, tada delu Rimske imperije, kao dete bogatih roditelja.
Umrli su kada je imao 18 godina. Nasledivši celokupno imanje, razdelio ga je sirotinji, a sestru smestio u zavod sa hrišćanskim devicama.
Potom je otišao u pustinju u kojoj je živeo sledećih osamdeset godina, zbog čega se smatra ocem pustinjačkog i hrišćanskog monaštva uopšte. Živeo je, prema tome, usamljeničkim životom, prvih godina u jednoj grobnici nadomak rodnog sela, a bavio se drvodeljstvom, molitvama i razmišljanjima o biblijskim poukama.
Neprestano je pomerao granice svog podvižništva. Kada bi pomislio da je jedan zadati cilj ispunio, on bi pomerio lestvicu za stepen više. Ljude je viđao samo kada bi donosili hleb i so u zamenu za rukotvorine i kada bi odlazio na liturgiju.
Često je govorio o svojoj borbi sa demonima. Prvo su ga mučile misli o tome da je beskoristan taj njegov čin napuštanja sveta i bogatstva, potom ga je grizla savest zbog nezbrinute sestre koja nema ni podršku ni utehu.
Svake noći mučila ga je i telesna pohota za ženama, koja je bila tako jaka da nije mogao da je sakrije pred drugima. Ali, on je odolevao postom, molitvom, bdenjem, telesnim iznurivanjem.
Na kraju mu se, kaže hrišćansko crkveno predanje, đavo javio u liku malog crnog dečaka koji mu je ponizno rekao: “Pobedio si me”, čime je hteo da ga navede da pobedu pripiše samome sebi, i da tako upadne u greh gordosti. Sveti Antonije ga je upitao ko je on, a đavo mu je odgovorio da je duh bluda koje je mnoge zaveo, a da je samo on uspeo da “sve strele polomi”.
Na to mu je, kaže predanje, Antonije kazao: “Bog je dopustio da mi se javiš crn – radi obelodanjenja tame tvojih zlomisli, a kao dečak – radi izobličenja tvoje nemoći. Zbog toga si i dostojan svakog prezira”.
Nakon toga je đavo otišao i nikada se više nije vratio. Mnogi hrišćanski umetnici vekovima su bili inspirisani ovim iskušenjima, a među njima su i naši.
Iskušenja Svetog Antonija Velikog često služe i kao metafora za iskušenja ljudi koji u današnjem svetu teže hrišćanskom idealu.
Verovanje i običaj kažu da danas za zdravlje treba izgovoriti sledeću molitvu:
Molitva Svetom Antoniju
O, sveti Antonije Veliki, veliki i pred Bogom i pred ljudima, velika je sila tvoje molitve, naročito protiv zlih duhova, jer su oni pred tobom drhtali od straha. Zato te molimo:
Pomozi nam da se preobrazimo od greha ka čistoti, od neslobode ka slobodi, od đavola ka Bogu. Svojim molitvama odagnaj zamke koje su nam spleli nevidljivi neprijatelji i oslobodi nas njihovih veza. Jer naše snage su male i ne znamo kako ćemo se iz ovog ropstva izbaviti ako nam neko sa Neba ne pomogne.
Zato te molimo, oslobodi nas njihovih napasti, da bismo tvojim molitvama spaseni, večno slavili Svetu Trojicu – Oca, Sina i Svetoga Duha, sada i u sve vekove. Amin.
Srbi ga slave kao zaštitnika stočara. Čobani tog dana poste da zveri ne bi klale stoku. Uveče se jede kolač naročito spravljen za taj dan.