Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Miholjdan, praznik posvećen prepodobnom Kirijaku Otšelniku.
Ovaj svetac je rođen u Korintu i u mladosti se posvetio Bogu i veri. Sveti Jevtimije ga zapazi i prozre kao budućeg velikog duhovnika i uze pod svoje okrilje. Sveti Kiriak je za sebe govorio, da od kako je monah, sunce nikada nije videlo da jede, niti da se gnevi na nekoga. Crkva ga smatra za veliko svetlo, stub pravoslavlja i diku monaštva. On je moćni iscelitelj bolesnih i blagi utešitelj tužnih. Proživeo je dugo i umro 557. godine.
Po predanju, na Miholjdan je dan uvek sunčan, ili je takav barem jedan njegov deo, pa otuda naziv “miholjsko leto” za tople i sunčane dane u ovo doba godine. Upravo zato što su to poslednji topli dani tokom godine, dobro je obaviti poslednje radove na otvorenom, u polju i na njivi.
Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, kada se „zabranjuje ovo ili ono“, narod kaže da na današnji dan baš treba raditi – ali ne u kući. Naime, na ovaj dan, prema narodnom verovanju, ne treba obavljati kućne poslove, čistiti, spremati, baš kako bi ostalo vremena da se završe poslovi van kuće koji ne mogu da čekaju zimu.
Takođe, postoji i verovanje da se na Miholjdan ne treba venčavati, pošto mladenci ne bi mogli da okupe svatove, koji, takođe, moraju da pozavršavaju svoje poslove na otvorenom.
Odmah posle Miholjdana, već sutradan, domaćice počinju sa pripremom zimnice.
Svetog Kiriaka, odnosno Miholjdan najviše slave pravoslavni na primorju, jer je on zaštitnik moreplovaca i zato mnoge kuće toga dana slave krsnu slavu. Slave ga i oni koji su već na moru i to tako što naprave dobru riblju gozbu na koju iznose jeftiniju ribu.
U pravoslavnom kalendaru se na ovaj praznik pominje i osveštanje bazilike Svetog Mihaila u okolini Rima, što je i objašnjenje za naziv praznika.
Prema navodima etnologa Mileta Nedeljkovića u Srpskom običajnom kalendaru, najzanimljivije svetkovine na Miholjdan zabeležene su u jugoistočnoj Srbiji i Rumuniji.
Žitelj Dunavske klisure, okoline Donjeg Milanovca, Majdanpeka, Negotina, i njihovi susedi iz Moldavije i Vlaške, na Miholjdan praznuju i takozvani Tejkindan, posvećen ženskim demonima Tetkama (tri starije žene u crnini koje donose velike epidemije poput gripa, boginja, kolere…).
Srpski narod veruje i da su rođeni na ovaj dan posebno nadareni i da će imati mnogo sreće u životu.
Prema narodnom verovanju, tek posle Miholjdana nastupa prava jesen, iako ona kalendarski već uveliko traje.