Kakvo bude vreme, takva nas zima čeka
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Vozdviženje Časnog Krsta – Krstovdan, pomen na događaj kada je pronađen krst na kojem je raspet Isus Hristos.
Praznik je ustanovljen godinu dana posle Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, koji je održan 326. godine. Slavi se uvek 14. septembra po starojulijanskom (27. septembra po gregorijanskom i novojulijanskom) kalendaru.
Za ovaj praznik vezuju se brojni običaji.
Ranije su se ljudi držali pravila posta na ovaj dan. U nekim selima održavaju se vašari na kojima se priređuju prave gozbe sa pečenjem, što je u potpunoj suprotnosti sa postom. Najveći krstovdanski vašar u Gornjoj Pčinji priređuje se u Radovnici, ispod crkve pored reke Pčinje. Ljudi rano dolaze da prodaju i kupuju stoku, sve do podne, a od podne dolaze oni koji žele da se vide, da budu viđeni i da se prosvetle. Ostaje dokle ko može.
Stariji je običaj da se na ovaj dan stoka premazuje katranom u znaku krsta da bi se zaštitila od bolesti. U narodu se veruje da se na Krstovdan sve zmije povuku na počinak i da ih od tada više nema. One koje se ne povuku znači da su grešne i da ih zemlja ne prima, jer su verovatno ujele čoveka. Takve zmije valja ubiti.
U svim selima isplaćuju poljake, koji čuvaju polja od Đurđevdana do Krstovdana i koji teraju ptice i naplaćuju globe od onih čija stoka pravi štete na tuđim njivama. Isplaćuje se onoliko koliko je dogovoreno o Đurđevdanu.
Za ljude rođene na ovaj dan veruje se da na svojim nejakim plećima nose senku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.
Jedno od najvažnijih verovanja za praznik vezano je i za predskazanje vremena – Ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snegom, a ako je suvo, naredna godina će biti sušna, ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime. Tiha kiša o Krstovdanu predskazuje blagu zimu. Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu, posle toplog i suvog septembra predstoji hladan i kišovit oktobar.