U čast Svetog Save, prvog srpskog arhiepiskopa i prosvetitelja, u pozorištu „Zoran Radmilović“ večeras je priređena originalna i sa mnogo truda pripremljena Svetosavska akademija.

U sali zaječarskog pozorišta, ispunjenoj večeras do poslednjeg mesta, publika je uživala u odličnoj predstavi „Svetosavlje po Justinu Popoviću“ koju su pripremili učenici Osnovne škole „Desanka Maksimović“, zaječarske Gimnazije i Medicinske škole. Režiju potpisuje njihov profesor Stevan Jovanović, a ceo program zaokružili su svojim kolom članovi Folklornog ansambla „Koreni“.

Večerašnja akademija u Zaječaru završena je veoma upečatljivom svetosavskom besedom mitropolita timočkog Ilariona, koji je primetio i istakao na početku svog obraćanja da je i sam sadržaj teksta „veoma zahtevan i da bi se mnogo ozbiljniji glumački ansambli morali poprilično da potrude oko svega ovog“.

Kako je naveo mitropolit Ilarion, i ova akademija je doprinos očuvanju pravih vrednosti, našeg svetosavlja, očuvanju evanđeoskih vrednosti i istine.

RAZLIKUJTE DUHOVE, DA BI STE RAZUMELI POJAVE
„Mi možemo da budemo složni po mnogo različitih osnova, oko mnogo različitih ideja. Neke mogu da budu dobre i korisne, neke su, možemo reći, neutralne za opšte stanje, neke su često veoma štetne i za nas same i za društvo, ali ideja i ime Hristovo, oko koga se ujedinjujemo, donosi dobro svima. Ova akademija je pred nas postavila jedan zadatak, da budemo dostojni naslednici naših predaka, ali svakako nas obavezuje da budemo odgovorni za ona potomstva i pokljenja koja će doći za nama. Da bismo ostali u pozitivnom sećanju, ne samo za ljude, nego i da i nama u svoje vreme u Carstvu Nebeskom Anđeli pevaju molitvenu himnu, da se večno sećaju nas naši potomci, potrebno je da budemo prosvećeni evanđelskim duhom. Da razlikujemo duhove, jer duh, kao što smo čuli, je veća suština od onoga što vidimo“, naveo je mitropolit Ilarion i dodao:
„Svako od nas je doživeo da tišina može da bude prijatna, ako uđete ili razgovarate sa čovekom koji je pun blagodati, mira, ljubavi, radosti, razumevanja, strpljenja, a takođe smo svi doživeli da tišina može da zrači mržnjom, odbojnošću, da nam tišina postaje preteška za slušanje. Ali onda kada iza te tišine stoji duh neopraštanja, duh samoljublja, duh u kome nema bogoljublja i bratoljublja, a o svemu tome nas je učio Sveti Sava, Sveti Vladika Nikolaj, Sveti Justin Ćelijski, čije smo tekstove i pouke danas i večeras slušali, tu je naš poziv, to nam kaže i Sveti apostol – Razlikujte duhove, da biste razumeli pojave koje se oko vas dešavaju. Svaki duh koji nije od Boga, taj duh poriče crkvu, taj duh ustaje na crkvu, taj duh ustaje na istinu ovaploćenja Božijeg i to je duh Antihristov koji i sada već postoji u svetu. To kaže apostol Pavle, pre toliko vekova“.

Mitropolit Ilarion je naveo i da danas živimo u vremenu kada je gotovo sve relativno.
„Svaki duh koji slavi Boga, koji slavi njegove svetitelje, je duh Božiji, duh Boga živoga, a to je duh svetosavlja, duh opraštanja, duh razumevanja, duh ljubavi, koji nas i večeras ovde sabrao u ovako velikom broju da ispunimo salu pozorišta do poslednjeg mesta“, istakao je mitropolit i dodao:
„I na kraju, pre nekoliko dana, ponovo čuh našu narodnu mudrost – Groblja su puna nezamenljivih ljudi, koji su mislili u svoje vreme da su nezamenljivi. Ali je samo jedan grob prazan ostao, grob Hristov, i na tom praznom jedinom grobu je Sveti Sava utemeljio svoje svetosavlje, na tom grobu se temelji evanđelje svetih apostola, na tom grobu praznom, ali ispunjenom silom Božijom i projavom i prisustvom Boga živog u ovome svetu, smo utemeljeni svi kao kršteni i pravoslavni hrišćani, kao svetosavci, i stari i mladi i oni koji nešto znamo i oni koji nešto ne znamo, ali smo svakako svi pozvani da Hristovom ljubavlju, Hristolikom ljubavlju i božanskim prosvećenjem poštujemo jedni druge, a iznad toga da volimo jedni druge. I iznad toga da se molimo i da volimo čak i neprijatelje svoje…“
Dodao je da to ne znači da smo naivni.
„To ne znači da smo naivni i površni, ne, to samo znači da smo dostojanstveni i da se ne bojimo ničega osim greha, pa čak ni smrti, a tu silu nam daje svetosavlje, tu silu nam daje pravoslavlje, tu silu nam daje crkva Hristova, tu silu za dostojanstvenu borbu i hrabru borbu sa duhovima
ovoga sveta nam daje upravo naš Sveti Otac Sava sa svima svetima i presvetom Bogorodicom“.

Sveti Sava je rođen kao Rastko Nemanjić. Bio je raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića, uticajni diplomata, prvi srpski prosvetitelj i arhiepiskop autokefalne srpske Žičke arhiepiskopije, diplomata, zakonodavac, književnik i hodočasnik. Smatra se jednom od najznačajnijih ličnosti srpske istorije i osnivačem srpske crkve koja ga slavi kao sveca.
Takođe, smatra se začetnikom srpske srednjovekovne književnosti, stoga je i zaštitnik prosvetnih ustanova.
Svetosavska akademija u Zaječaru priređena je u organizaciji Eparhije timočke i Grada Zaječara.








