Golub Lalić iz Lubnice nadomak Zaječara nastavlja da niže uspehe u obaranju ruke na takmičenjima širom Srbije i van naših granica. Na nedavno održanom Državnom prvenstvu u obaranju ruke u Šapcu, u kategoriji preko 40 godina, osvojio je TREĆE mesto. Kako kaže ni sam ne zna koliko medalja ima, a jedan od skorijih, većih njegovih uspeha je sa prošlogodišnjeg Svetskog prvenstva u Francuskoj gde je, kao reprezentativac Srbije, osvojio treće mesto.
Sportom se bavio i u mlađim godinama i bio je uspešan, ali je u poznijim godinama želeo i da se oproba u ubaranju ruke pa i tu nije izostao uspeh. Sportski duh ga ne napušta. Sa 65 godina često se nadmeće i sa mnogo mlađim takmičarima. Čeliči se u svom rodnom selu, na svom imanju.

Zbog peha sa povredom desne ruke bio je u nedoumici dali da nastupi u Šapcu, ali velika ljubav prema ovom sportu je prevladala. Kako kaže, sa zagrevanjem je išao do neke svoje crvene linije.
-Nisam bio siguran da li ću otići na ovo prvenstvo. Pripremao sam se sa desnom rukom ali sam je povredio par dana pred takmičenje. Pošto sam najavio svoje učešće u Šapcu rešio sam da se takmičim levom rukom i eto osvojio sam treće mesto, nedovoljno pripremljen. Ovu medalju sam osvojio samo zahvaljujući iskustvu. Sa prvim i sa drugim takmičarem sam se nosio, ali sam odustao jer sam se bojao od daljeg opterećenja ruke, jer sam imao povredu ramena i tek skoro sam se oporavio. Sa godinama se i povrede teže eliminišu. Nikad nisam bio nespremniji, a opet je došlo treće mesto, kaže Golub.
Koliko je i ovaj uspeh veliki govori podatak da se takmičio sa mnogo mlađim takmičarima. Prvo mesto osvojio je Šapčanin 1979. godište, a drugo takmičar iz Republike Srpske 1978. godište.
-Ne vodim evidenciju koja mi je ovo medalja po redu, ali ima ih dovoljno. U početku dok sam se uhodao nije ih bilo, ali sada nema takmičenja, a da se gotovo ne vratim bez neke medalje, bez obzira na godine, dodaje on.
Dizanjem tegova i disciplinama snage počeo je da se bavi sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, kao student mašinstva u Nišu. Po završetku studija, uz rad u Boru i Knjaževcu, nastavio je intenzivnije da se bavi onim što najviše voli. 1983. godine postaje aktivan član sekcije za discipline snage pri DFVR „Partizan“, a sa osnivanjem Kluba za atletsku gimnastiku, postaje i jedan od najaktivnijih članova. Davne 1991. godine postigao je sjajan rezultat na Prvenstvu Jugoslavije u disciplinama snage, kada je, u svojoj kategoriji, podigao 500 kilograma, i u konkurenciji pedesetak takmičara iz cele zemlje, osvojio ubedljivo PRVO mesto i okitio se zlatom. Iste godine, u 29. akciji lista „Timok“, Golub je proglašen sportistom godine u regionu.
Golub živi na selu i do nedavno se bavio ovčarstvom, kad je postao penzioner rasprodao je stado, ali planira da se bavi kozarstvom jer, kako kaže, ne može bez životinja. Golub se danas rekreativno bavi sportom, ali u disciplini obaranja ruku. I sa svakog takmičenja i pored brojnih obaveza donese pregrš medalja.

-Počelo je kao neki vid hobija, a eto gde sam sada i kakve rezultate postižem. Ipak, najsjajnija mi je medalja iz Francuske sa svetskog prvenstva, iako su mi i ostale drage, objašnjava Golub.
Od prošle godine je penzioner ali kaže da će se ovim sportom baviti dok ga zdravlje bude služilo.
Ne evropsko prvenstvo u Finskoj ove godine nije se išao zbog nedostatka sredstava, ali ga očekuje krajem godine i međunarodni turnir u obaranju ruke.