Na današnji dan, naši preci su proslavljali Novu godinu, početak novog polugođa i nastupajućeg proleća. Po svemu sudeći bio je veliki praznik koji je sa hrišćanstvom pomeren u januar na Veliki i Mali Božić. Ipak i danas se u mnogim selima na ovaj dan drže starih običaja.
Ritualno se isteruju zmije i insekti iz kuće, mlađarija ide oko kuće i lupa u sve što stigne da bi podigla strašnu buku kojom tera demone. Iz kuće se iznosi sve što je nečisto i spaljuje na bunjištu. Na vratima se menja potkovica ili rogovi za sreću, obilazi stoka u toru i štali, ali ne isteruje napolje.
Odlazi se u goste ili se isti primaju u kuću i razgovara o pripremama za prolećne i letnje radove.
Dani od 14. do 22. marta zovu se i Babini dani, Zajmljeni dani, ili Zajemci.
Da li znate priču o Baba Marti?
Narodna priča kaže da je Baba Marta poželela da u februaru otera jariće u planinu. Kako je februarsko vreme bilo hladno, sa puno snega, pomislivši da su martovski dani bili mnogo topliji, ona pozajmi devet dana iz marta i krenu u planinu. Kad je neko gramziv onda se obično desi i nesreća, tako da baba uze baš onih devet martovskih dana koje Bog odredi da budu olujni i snežni. Kad stiže u sred planine dočeka je strašna oluja i kijamet da se baba i jarići posmrzavaše i od silne studeni okameniše. Zato se i danas za snežni martovski dan kaže da to padaju babini kozlići ili jarići. Ovi dani služe i za prognoziranje kakvo će vreme biti u toku godine, te otuda i rečenica „Kišan mart berićeta ne donese!“
Mart mesec naš narod inače zamišlja kao nekakvu babu koja ima nepredvidljivu ćud i lako menja mišljenje. Otuda u martu može iznendada da napda veliki sneg ili iznenada otopli na nekoliko dana. Iz davnih vremena, kad se mart zvao marta, suhi, letnik, vetreni, ožuja, ostala je narodna poslovica „Bolje da te zmija upecne, nego martovsko sunce ogreje“.
Babu zovu Marta, po mesecu martu pa se tako prvi dan ovog meseca naziva Martin dan.
U selima Timočke krajine ovog dana se ne izlazi u polje, da ne bi tokom godine padao grad.
Kalendarskom igrom slučaja danas počinje Hroma nedelja.
Hroma nedelja se obeležava i svetkuje u većini banatskih sela i to je prva sedmica posle Todorice, odnosno druga sedmica Uskršnjeg posta.
Nazvana je Hroma po hromim konjima Svetog Todora. Zanimljivo je da u narodnoj tradiciji konj uvek povezuje sa demonskim bićima iz donjeg sveta; u konje se pretvaraju grešne duše, veštice, mora i vukodlaci i noću vitlaju kroz i oko sela. Kako je zabeležio etnolog Dragomir Antonić, postoji verovanje da crni konj pronalazi zakopano blago ili otkriva vampira i vešticu. Priča se u narodu da crni konj nikad neće zgaziti na vampirski grob.
Takođe, u narodnim pesmama, svaki veliki junak ima izuzetnog, pametnog i vernog konja, što jasno govori da ova životinja ima posebno mesto u srpskoj mitologiji. Pogotovu hromi konji Svetog Todora, koji imaju neke magijske i demonske moći.